уторак, 24. јануар 2012.

Priča o dva konja


Ovo je priča o dva konja, o dva prijatelja..

Pokraj moje kuće nalazi se polje sa konjima, i na tom polju se izdvajaju dva konja.
Iz daljine, ova dva konja izgledaju kao i svi drugi konji na tom polju. Ali kada im se približite, primetićete nešto sasvim neverovatno...
Gledajući u oči jednog konja, otkrio sam da je slep. Njegov vlasnik nije želeo da ga ubije ili proda, rešio je da mu da šansu, i podario mu je novi dom za njega - prostranu livadu.
Samo nešto drugo je tu neverovatno. Ako ste u blizini tih konja, kada stenete i oslušnete, čućete zvuk zvona. Kada potražite izvor zvuka, videćete da taj zvuk dolazi od malog konja na livadi.
Oko vrata tog konja okačeno je malo zvono. To omogućava slepom konju da raspozna gde se nalaze drugi konji, kako bi ga lakše pratio.
Kada stanete i pogledate ova dva prijatelja, videćete da konj sa zvonom oko vrata uvek proverava gde je slepi konj, a slepi konj pažljivo osluškuje zvuk tvona i onda polako hoda tamo gde se nalaze ostali konji, verujući da neće biti odveden u pogrešnom pravcu.
Kada se konj sa zvonom vraća u štalu i skolonište svako veče, povremeno stane i pogleda unazad, vodeći računa da slepi prijatelj nije previše daleko i da  može da čuje zvono.
Ponekad smo slepi konj koji je vodjen od strane zvuka zvona, onih koji zauzimaju značajno mesto u našim životima. Drugi put mi smo ti konji koji vodimo, pomažući drugima da nađu svoj put...


Dobri prijatelji su takvi....Ne možemo ih uvek videti, ali znamo da su oni uvek tu.

Molim vas, služajte moje zvono, a ja ću slušati vaše, i ne zaboravite...
Budite ljubazni više nego što je to potrebno  i znajte da se svako od naših prijatelja, koje smo upoznali,  bori u nekoj borbi  i da uvek trebamo da pomognemo.

Živite jednostavno,
volite velikodušno,
brinite za druge,
govorite ljubazno.

Hodajmo po veri, ne po gledanju!

Od nepoznatog autora.

Život jeste takav, nekada smo kao slepi konj, a nekada kao onaj sa zvonom. Lepota ovog prvog konja je u tome što veruje u svog prijatelja, a lepota ovog drugog je to što neumorno istraje da pomogne prijatelju. Kada dodju teška vremena, dopustimo prijateljima da nam pomognu, i isto tako, kada vidimo da su kod nekoga nastupila teška vremena, pomozimo mu i izadjimo mu u susret. Lično verujem u ovu filozofiju i mogu da se poistovetim i sa jednim i sa drugim konjem ( ovim izazivam pojedine da me nazivaju konjem) jer kroz život idem sa činjenicom koju je lepo istakao Aristotel, a to je, da  je " prijateljstvo jedna duša u dva tela".
Volite svoje prijatelje i pomozite im uvek. Budite uz njih, mislite o njima, čak i kada ih ne vidite. Verujte u prijateljsvo i budite nečiji prijatelj!

by Milan Trpković

Нема коментара:

Постави коментар